Umjetni 'savršeni jezik': Zašto je na kraju izgubio od divljeg cvijeta?

Jeste li ikada osjetili da je učenje stranih jezika stvarno preteško? Bezbroj riječi za naučiti, nerazumljiva gramatika i razni čudni izgovori. Ulažemo ogroman trud samo da bismo mogli komunicirati s ljudima različitih kulturnih pozadina i vidjeti veći svijet.

U tom trenutku, možda vam padne na pamet misao: kako bi bilo divno kada bi postojao super jednostavan, savršeno logičan i općenito primjenjiv jezik koji bi svi odmah naučili?

Vjerovali ili ne, prije više od stotinu godina, netko je zaista pretvorio tu ideju u stvarnost. Zove se 'Esperanto'.

Njegov tvorac bio je poljski liječnik koji je svjedočio mnogim sukobima među ljudima različitih jezika koji su nastali zbog nesporazuma. Stoga je želio stvoriti neutralan, lako učljiv jezik kako bi uklonio barijere i povezao svijet.

Ova ideja zvučala je jednostavno savršeno. Govori se da se gramatička pravila Esperanta mogu naučiti za jedno popodne, a vokabular uglavnom potječe iz europskih jezika, što ga čini vrlo pristupačnim za mnoge.

Međutim, prošlo je više od stoljeća, a ovo 'savršeno rješenje' gotovo je propalo u zaborav, postavši samo nišni hobi u krugovima ljubitelja jezika.

Zašto?

Odgovor je jednostavan: zato što je poput pažljivo dizajniranog plastičnog cvijeta.

Savršeno, ali bez mirisa

Zamislite plastični cvijet. Njegove su boje živopisne, oblik savršen, nikada ne vene i ne treba ga zalijevati ni gnojiti. Iz svakog kuta, odgovara definiciji 'cvijeta', čak je 'standardniji' od pravog cvijeta.

Ali nikada ga nećete voljeti.

Jer nema života, nema duše. Nema priču o puštanja korijena u tlu usred vjetra i kiše, niti jedinstveni miris koji bi privukao pčele i leptire.

Esperanto je taj plastični cvijet u svijetu jezika. Njegova je gramatika pravilna, logika jasna, a sve 'nepravilnosti' su uklonjene. Ali jezik nikada nije samo hladan alat za razmjenu informacija.

Pravi život jezika leži u njegovom jedinstvenom 'mirisu' – odnosno kulturi.

Zašto učimo novi jezik?

Engleski ne učimo samo da bismo razumjeli upute za uporabu, već da bismo čuli omiljene engleske stihove, gledali najnovije holivudske hitove te razumjeli njihov humor i način razmišljanja.

Japanski učimo kako bismo osobno doživjeli ljetne festivale iz animea, shvatili osjećaj samoće u tekstovima Harukija Murakamija i osjetili duh majstorstva u japanskoj kulturi.

Kineski 'jianghu' (江湖), 'yuanfen' (缘分), 'yanhuoqi' (烟火气), te engleski 'Cozy' i 'Mindfulness' – iza ovih se riječi kriju tisuće godina povijesti, mitova, običaja i načina života.

To je prava čar jezika, 'miris' koji nas privlači da ga učimo unatoč svim poteškoćama.

Esperanto, ovaj 'savršeni cvijet' rođen u laboratoriju, upravo je sve to nedostajalo. Nije nosio kolektivno sjećanje jednog naroda, nije imao suživot s književnošću, glazbom i filmom, niti dosjetke i ulične šale koje se prenose s koljena na koljeno.

Savršen je, ali nema okusa. Ljudi neće biti zaluđeni zbog alata, ali bit će opčinjeni kulturom.

Ne treba nam ujedinjenje, već povezivanje

Je li onda taj san o 'globalnoj povezanosti' pogrešan?

Ne, san nije pogrešan, samo se način ostvarenja mora unaprijediti.

Ne treba nam 'plastični cvijet' koji bi zamijenio bezbroj raznobojnih, raznolikih 'divljih cvjetova' diljem svijeta, već nam je potreban most koji će povezivati sve vrtove. Ne bismo trebali žrtvovati jedinstvenu kulturu i povijest iza svakog jezika radi lakše komunikacije.

U prošlosti se to činilo nedostižnim. Ali danas, tehnologija ostvaruje taj san na divniji način.

Alati poput Lingogram su izvrstan primjer. To je chat aplikacija s ugrađenim AI prijevodom, koja vam omogućuje slobodnu komunikaciju s ljudima iz bilo kojeg kutka svijeta, koristeći vlastiti materinji jezik.

Kada na kineskom kažete 'yanhuoqi' (烟火气), druga će osoba odmah vidjeti najprikladniji prijevod i objašnjenje. Ne morate prvo postati jezični stručnjak da biste izravno osjetili izvorni duh tuđe kulture.

To ne briše jedinstveni 'miris' svakog jezika, već vam omogućuje da izravnije i lakše osjetite miris drugog cvijeta.

Ovo je možda bolji način povezivanja svijeta: ne uklanjati razlike, već prigrliti i razumjeti svaku posebnost.

Uostalom, prava komunikacija počinje kada smo spremni cijeniti međusobne razlike.