Zašto je razgovor s Japancima tako naporan? Prestanite bubati napamet, 'mapa odnosa' će vam pomoći da odmah shvatite.

Jeste li ikada imali ovakav osjećaj?

Kada razgovarate s novim ljudima, pogotovo s kolegama ili klijentima iz različitih kulturnih pozadina, uvijek se osjećate oprezno, kao da hodate po jajima. Strah vas je da ne izgovorite krivu riječ, da atmosfera istog trena ne postane neugodna, i u sebi se tiho molite: "Bože, jesam li upravo rekao nešto previše neformalno?"

Pogotovo kada učite japanski, suočeni sa složenim "keigom" (počasnim jezikom), mnogi se jednostavno predaju. Iako sve te riječi znače "reći", zašto postoji toliko mnogo verzija poput 「言う (iu)」, 「言います (iimasu)」, 「申す (mōsu)」, 「おっしゃる (ossharu)」?

Ako i vi imate iste nedoumice, želim vam reći: problem nije u tome što vam jezik nije dovoljno dobar, niti u tome što imate loše pamćenje.

Problem je u tome što smo navikli tretirati jezik kao "zadatak prevođenja", zanemarujući nevidljivu "društvenu mapu" koja stoji iza svake komunikacije.

Komunikacija nije prevođenje, već pozicioniranje

Zamislite da koristite "GPS međuljudskih odnosa". Svaki put kad komunicirate s nekim, prvo morate odrediti dvije koordinate:

Vertikalna os: Razdaljina moći (Vi ste iznad, ili sam ja iznad?)
Horizontalna os: Psihološka udaljenost (Jesmo li "insideri" ili "autsajderi"?)

"Razdaljina moći" odnosi se na društveni status, dob ili hijerarhijske odnose na radnom mjestu. Vaš šef, klijenti, stariji – svi su "iznad" vas; dok su vaši prijatelji i kolege na istoj razini.

"Psihološka udaljenost" odnosi se na bliskost odnosa. Obitelj i najbliži prijatelji vaši su "insideri" (na japanskom uchi), među vama gotovo da nema tajni, a način interakcije je spontan i neformalan. S druge strane, prodavač u trgovini ili klijent kojeg prvi put susrećete "autsajderi" su (na japanskom soto), a vaša interakcija slijedi skup uobičajenih "društvenih scenarija".

Ova mapa određuje koji "komunikacijski put" trebate odabrati.

Jezik je put koji birate

Sada se vratimo na one japanske riječi koje zadaju glavobolje:

Kada čavrljate s najboljim prijateljima, nalazite se na istoj razini na mapi, a psihološka udaljenost je nula. Tada idete "svakodnevnom prečicom", jednostavno koristeći najopušteniju formu 言う (iu).
Kada razgovarate sa strancima ili manje poznatim kolegama, vaš je status jednak, ali postoji određena psihološka udaljenost. Tada morate krenuti "autocestom uljudnosti", gdje je prikladno koristiti 言います (iimasu).
Prilikom izvještavanja vašeg velikog šefa ili važnog klijenta – oni su "iznad" vas i pripadaju "autsajderima". Tada se morate prebaciti na "ponizni način rada" kako biste opisali vlastite postupke, koristeći 申す (mousu) da biste sebe spustili.
Istovremeno, kada spominjete postupke tog šefa ili klijenta, ponovno morate uključiti "način poštovanja", koristeći おっしゃる (ossharu) kako biste podigli drugu osobu.

Vidite, jednom kada shvatite ovu "mapu", jezik više nije pravilo koje se uči napamet, već prirodan odabir temeljen na pozicioniranju odnosa. Ne "učite riječi napamet", već "birate put".

Ovo nije samo japanska logika, zapravo je univerzalna u svakoj kulturi. Razmislite, ne biste razgovarali s ispitivačem za posao tonom kojim se šalite s prijateljima, niti biste čavrljali s roditeljima koristeći formalnosti rezervirane za klijente. Jer u trenutku kada progovorite, već ste u sebi tiho izvršili pozicioniranje.

Ne bojte se zalutati, pokušajte prvo pogledati kartu

Dakle, da biste zaista ovladali jezikom i uspostavili duboke veze s ljudima, ključ nije u tome da naučite svu gramatiku napamet, već da razvijete "svijest o mapi".

Sljedeći put kada se osjećate nervozno ili niste sigurni kako progovoriti, nemojte žuriti s pretraživanjem "Kako se ovo kaže na engleskom/japanskom?".

Prvo se u sebi zapitajte:

Kakva je moja razdaljina moći s ovom osobom?
Koliko je sadašnja psihološka udaljenost između nas? Jesmo li "insideri" ili "autsajderi"?

Kada možete jasno odgovoriti na ova dva pitanja, odgovor o tome koji ton i rječnik koristiti često će se prirodno pojaviti. Ovo je korisnije od bilo koje gramatičke knjige.

Naravno, prilikom istraživanja nepoznate kulturne "mape", neizbježno je zalutati. U tom slučaju, pametan vodič bi vam olakšao stvari. Na primjer, alat poput Lingogram je chat aplikacija s ugrađenim AI prijevodom. Kada prelazite kulturološki i jezični jaz, a niste sigurni je li vaš izbor riječi prikladan, ona vam može pomoći da precizno prenesete svoju dobru volju i poštovanje, omogućujući vam da sigurnije uspostavite veze s ljudima širom svijeta, umjesto da "ubijete" razgovor.

Zapamtite, krajnji cilj jezika nije savršenstvo, već povezivanje.

Prije nego što sljedeći put progovorite, nemojte razmišljati samo o tome što ćete reći, već prvo pogledajte gdje se oboje nalazite na mapi.

To je prava tajna komunikacije.