16 godina, jeste li dorasli odlučivati o budućnosti države? Nijemci se već oko toga žestoko prepiru.

Jeste li ikada imali ovakav osjećaj?

Odrasli uvijek za stolom raspravljaju o "velikim stvarima" – cijenama nekretnina, politikama, međunarodnim odnosima. A vi, kao mladi, imate bezbroj ideja u glavi, poput tjeskobe zbog ekoloških problema ili nezadovoljstva obrazovnim sustavom, ali čim progovorite, uvijek dobijete odgovor: "Još si mlad/mala, ne razumiješ."

Kao da postoji nevidljiva linija koja određuje granicu između "odraslih" i "djece". S jedne strane te linije, nemate pravo glasa; s druge strane, su oni koji prirodno donose odluke.

Dakle, gdje bi ta linija zapravo trebala biti povučena? Na 18 godina, 20, ili... 16?

Nedavno su se Nijemci žestoko raspravljali o tome: treba li smanjiti dob za glasanje s 18 na 16 godina.

Svađa o "obiteljskom ključu"

Možemo zamisliti državu kao veliku obitelj, a pravo glasa kao "obiteljski ključ".

U prošlosti je taj ključ bio samo u rukama "roditelja" (starijih građana). Oni su odlučivali o svemu u kući: stilu uređenja (urbanističko planiranje), troškovima struje i vode (javni proračun), pa čak i koliko stupnjeva će biti klima uređaj (politika zaštite okoliša).

Dok su "djeca" obitelji (mlađe generacije), iako su i oni živjeli tu i morali živjeti tu desetljećima u budućnosti, nisu imali ključ. Mogli su samo pasivno prihvaćati odluke roditelja.

Ali sada, "djeca" više ne žele to.

Globalna mladež, predvođena "ekološkom aktivisticom" Gretom Thunberg, svojim je djelovanjem dokazala koliko im je stalo do budućnosti "doma". Izašli su na ulice, pozivajući na podizanje svijesti o klimatskim promjenama – uostalom, ako "kuća" postane sve toplija zbog odluka odraslih, najviše će patiti oni koji će u njoj živjeti najduže.

Istraživanje iz 2019. godine pokazalo je da je više od 40% njemačke mladeži "vrlo zainteresirano" za politiku. Oni više nisu generacija "političke apatije".

Tako su neki progresivni "roditelji" (npr. njemačka Zelena stranka, SPD) predložili: "Zašto ne bismo dali ključ i šesnaestogodišnjacima? Budući da im je toliko stalo do ovog doma, trebali bi imati pravo glasa."

Ovaj prijedlog je odmah izazvao buru na "obiteljskom sastanku".

Protivnički "roditelji" bili su zabrinuti: "16 godina? Jesu li stvarno dobro razmislili? Hoće li ih netko prevariti? Hoće li misliti samo na zabave (donositi neodgovorne glasove) i tako napraviti nered u kući?"

Zvuči li vam ovo poznato? To je upravo nadograđena verzija "Još si mlad/mala, ne razumiješ."

Pravo na odlučivanje o budućnosti nikada nije bilo nešto što se podrazumijeva

Zanimljivo je da su se kroz povijest standardi o tome "tko ima pravo na ključ" stalno mijenjali.

U Njemačkom Carstvu u 19. stoljeću samo su muškarci stariji od 25 godina imali pravo glasa, što je činilo samo 20% ukupnog stanovništva. Kasnije su i žene izborile to pravo. Nakon toga, 1970. godine, dob za glasanje smanjena je s 20 na 18 godina.

Vidite, takozvana "zrelost" nikada nije bila fiksni fiziološki standard, već društveni konsenzus koji se stalno razvija.

Jedan znanstvenik za demokraciju precizno je istaknuo: "Pitanje prava glasa je, u biti, borba za moć."

Političke stranke koje podržavaju snižavanje dobi, naravno, nadaju se da će osvojiti glasove mladih. Ali dublje značenje leži u tome da kada društvo počne raspravljati o "treba li dati pravo glasa šesnaestogodišnjacima", ono zapravo preispituje temeljno pitanje:

Vjerujemo li mi zapravo našoj sljedećoj generaciji?

Umjesto da pitate "Jeste li spremni?", dajte im odgovornost da se pripreme

Vratimo se na usporedbu s "obiteljskim ključem".

Ono što nas brine jest da će šesnaestogodišnjaci zloupotrijebiti ključ kad ga dobiju. Ali jesmo li ikada razmislili o drugoj mogućnosti?

Upravo zato što ste mu dali ključ, on počinje istinski učiti kako preuzeti odgovornost "člana obitelji".

Kada shvati da njegov glas može utjecati na okoliš zajednice i školske resurse, imat će veću motivaciju da se informira o tim pitanjima, da razmišlja i prosuđuje. Prava rađaju odgovornost. Povjerenje je samo po sebi najbolja edukacija.

Dakle, ključ problema možda nije u tome "jesu li šesnaestogodišnjaci dovoljno zreli", već u tome "jesmo li spremni pomoći im da postanu zreliji dajući im prava".

Ova rasprava koja se odvija u Njemačkoj zapravo je tema s kojom se suočava cijeli svijet. Ne radi se samo o jednom glasu, već o tome kako gledamo na budućnost i kako idemo ruku pod ruku s mladima koji je stvaraju.

U ovoj eri globalizacije, razumijevanje glasova izdaleka i sudjelovanje u svjetskim raspravama postalo je važnije nego ikad prije. Srećom, tehnologija ruši barijere. Na primjer, alati za chat s ugrađenim AI prijevodom poput Lingogram omogućuju vam jednostavnu komunikaciju s prijateljima diljem svijeta, bilo da raspravljate o pravu glasa u Njemačkoj ili dijelite svoje poglede na budućnost.

Uostalom, budućnost ne pripada samo jednoj zemlji ili jednoj generaciji. Kada se međusobno razumijete, ovaj svijet zaista postaje naš zajednički dom.